Obzirom da današnja multimedijska generacija uglavnom malo čita, željelo se potaknuti čitanje u obiteljskom domu i učionici jer ozračje koje se pritom stvori, djeca će ponijeti za cijeli svoj život. Čitalo se naglas svakoga dana i pritom se vodile bilješke u dogovorenu tablicu: tko čita, trajanje čitanja, tema teksta, te  lijepe i/ili nove riječi. Nakon prvog tjedna takvog čitanja i bilježenja na Satu razrednika formirane su skupine koje su iz tablica učenika ispisivale nove i lijepe riječi, a zatim je svakom učeniku na korištenje dana po jedna riječ koja je bila zapisana na papiriću. Svaki je učenik dobivenu riječ trebao upotrijebiti usmeno ili pisano svakoga dana tijekom predstojećeg tjedna. Bilo je zanimljivo slušati kako su petaši u određenim situacija koristili dobivene riječi jer su neke doista bile nesvakidašnje, poput riječi: skuti, oblutak, zaiskriti,  ćurlikati...  Čitanje se ponekad provodilo i na satovima Hrvatskoga jezika, zajednički bi se pronalazile nove riječi, komentiralo njihovo značenje i odmah ih se pokušalo staviti u određeni kontekst. Češće korištene riječi lijepile bi se u ,,bazen riječi“ koji je sastavni dio razrednog plakata. Konačni cilj bio je da učenici prilikom pisanja prve školske zadaće iz ,,bazena riječi“ posude neke riječi i funkcionalno upotrijebe u svojim sastavcima i tako obogate svoj izraz.         

     Liretatni ostvaraji učenika doista su pokazali da se ovakvim čitanjem može bogatiti rječnik, ali i stvoriti veća povezanost učenika koji rade na zajedničkom zadatku. Možemo zaključiti da je važno poticati čitanje, ne samo u djece, već i svih članova obitelji radi postizanja određene književne izobrazbe, kao i radi stvaranja navike čitanja i obogaćivanja intelektualnog i duhovnog života. Zato ...,,čitajte knjige i stalno učite jer znanje pruža najveću slobodu...“ (D.Leary)