Osnovna škola Breznički Hum

    Smotra je održana 20. 10. 2012. godine u zelinskoj dvorani Kraluš te ove godine bila posebno uspješna za učenike nižih razreda naše škole jer su čak dvije pjesme odabrane za objavljivanje u zbirci Smotre pod naslovom Oblak, najdi me! Uz nagrađenu pjesmu Leone Roginek u zbirci je objavljena i pjesma Moja čriešnja, koju je napisao Tin Bratković, također učenik četvrtog razreda. Tinovu pjesmu odlično je ilustrirao Luka Fot, učenik drugog razreda, pa i njegova ilustracija krasi zbirku. Tinova učiteljica-mentorica je Barica Mlinarek, dok je Lukina učiteljica-mentorica Olga Slunjski.

Program Smotre obogatili su mladi glumci Dječje scene Zelinskog amaterskog kazališta ZamKa koji su izveli igrokaz Negda i denes te Klinci s Ribnjaka koji su uspjeli raspjevati i rasplesati cijelu dvoranu. Kao što je istaknuo voditelj Smotre Vid Balog, ove se godine na natječaj odazvalo 45 osnovnih škola, tj. 219 učenika i 69 voditelja s područja cijele kajkavske Hrvatske. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo u sastavu: dr.sc. Ivo Kalinski (predsjednik), prof.dr.sc. Joža Skok i dr.sc. Božica Pažur imalo vrlo težak zadatak da između 265 kajkavskih pjesama prispjelih u Zelinu odabere 56 za objavu u zbirci Smotre, stoga možemo biti vrlo zadovoljni uspjehom naših učenika i njihovih voditelja!

Spovet babice Marice

Moja babica same dvori i dvori,

a gda dojde v hižu same se jadi:

„Pak same ja pri te hiži dielam!“

A tuo vam je zate

kaj babica ima mužeka,

mojega dedeka,

dva sineka, dvie snehice,

četiri vnuka,

a peti je bome na putu.

Pa vas pitam:

„Koj bi vi na to rekli?“

Dedek z rukami pleska,

snehe se smieju,

tatekov doma ni,

pak misle da babica

same doma spi.

Na tuo moja babica

same zmigne i k svoje,

pernate živinice pobegne.

Tuo vam je spovet

moje babice imenom Marice.

  (Leona Roginek, 4. razred)

Moja čriešnja

Moja čriešnja raste na dvorišču,

de se čuče pasu po detelišču.

V letu kaj ostane poieu

gladni tiči,

a po selu zvoniu veseli kriči.         

V zime na nje nie niš,                                        

same jeden drhteči tič.

Stalne ju gledim

pak se čudim.

Gda se na nju zverem,

pazim da si lače ne poderem.

(Tin Bratković, 4. razred)